Uhh, kad ce taj vikend
19.09.2004., nedjelja
Novi sport: Extremno brdsko guranje bicikla
|
Danas smo izmislili novi sport. Ime je navedeno u naslovu ovog posta. A sve je počelo ovako: Dan ranije sam se sa Svilkom dogovorio da bismo mogli pedalirati, na Sljeme ili u okolici Medvednice, a i na red bull market place utrci smo sreli Tanju i Vanju koji su izrazili želju da bi se pridružili. Svilko je planirao ujutro svirati didge na trgu da zaradi nešto para pa je poslao poruku da se nađemo poslijepodne u 14:30 kod njega u Dubravi pa ćemo krenuti odonud. I Tanja i Vanja su pristali pa je ekipa formirana. Josipa nije htjela ići jer joj je bicikl u komi, pa je odlučila sa svojom frendicom "slovenkom" u isto vrijeme krenuti pješice gore pa se možemo naći. Tanja i ja smo se našli na Borongaju u 14:00, i krenuli do Svilka koji je brzo sišao nakon što smo mu pozvonili. I onda smo čekali Vanju kojeg nema i nema i koji je došao poslije pol 4, možda bliže 4 sata. Svilko nas je odveo do Markuševačke trnave otkud bismo trebali odabrati stazu i krenuti prema vrhu. Kad smo došli tamo, kažem ja ajmo pogledati kartu pa da vidimo za koju biciklističku stazu ili tako nekakav put. Ali Svilko reče ne, ajmo ovuda, tud ide neka markirana staza. Riječ je o planinarskoj stazi koja preko Gorskog zrcala ide na Hunjku. Kad smo se približili Gorskom zrcalu, makadamska cesta se naglo suzila i pretvorila u planinarski put. Bicikl se nije baš mogao voziti jer je bilo kamenja, a i trebalo se preskakati preko potoka. I tako odgurasmo bicikle do zrcala. Meni je bilo drago što smo tamo došli jer sam oduvijek htio to vidjeti pošto se bavim slobodnim penjanjem, a tu nisam nikada bio. Čim sam vidio stijenu i smjerove, rekoh si "moš mislit". Tu se ja baš i ne mislim penjat, preteške su ocjene, a i koliko sam čuo, stijena je dosta krušljiva. Jedino bih možda mogao vježbati tehničko penjanje. Pogledom na kartu smo ustanovili gdje smo, gdje je biciklistička staza, te smo odlučili da se ne želimo vraćati nazad, nego ići planinarskom stazom do te biciklističe pa makar gurali bicikl gdje se to mora. I tako nakon nekog vremena izbismo na nekakvu makadamsku cestu i poveselismo se kako smo to već brže došli do te biciklističke staze. Meni je to zbilja izgledalo prebrzo i preblizu no eto. Pogotovo što smo po izohipsama vidjeli da nas prije te biciklističke staze čeka jako strm uspon, a koji baš i nismo prošli. I krenemo mi tom cestom, kad ona sve strmija, bicikl proklizuje, diže se na zadnji kotač i eto, opet treba gurat iako je makadamska cesta. Odjednom cesta sve uža i sve strmija. Reko što je ovo. Ako je ovo ta biciklistička staza, i ako je težina 3/5, kakva je onda dovraga 5/5 ? Pitali smo se to cijelo vrijeme. Naletimo na raskršće, ta cestica vodi i dalje no jako je zarasla, a na drugu stranu vodi markirana planinarska staza. Odlučili smo da idemo planinarskom stazom. I naletjesmo na strmininu kojom nemoš ni gurat bicikl, moraš nosit :) Jedva smo nekako to prošli, i stali da uhvatimo zraka. Zatim smo opet počeli gurati bicikle i odjednom banusmo na poprilično široku makadamsku cestu. Čim smo tamo došli odmah sam znao gdje smo. Pa to je ona biciklistička staza ! Sve se poklapa, i udaljenost i ta velika strmina koju smo vidjeli na karti. A onda je Vanja komentirao: "Ako je to ta cesta, onda znači da još ima dosta do Hunjke, bilo bi pametnije krenuti nazad". No vjerovao sam da je cesta takva do Hunjke i da neće biti problema te da ćemo brzo stići do gore. Sjedosmo na bicikle i zbilja brzo dođosmo do doma. E to već je nekakva normalna staza i ocjena 3/5 mi se čini ok. Gore smo stigli u 18:00. Ogladnjeli ko zvijeri, uletismo u dom, ali na našu žalost, saznali smo da nema graha. Nema graha ! Kmeee. Odma smo sjeli na bickle i zapičili na Puntjarku. Tamo je bilo graha :) Nakon klopanja, odmah smo se spremili za nazad. Ipak, mrak nas hvata, jedino Svilko ima prednje svjetlo, a ja imam wondericu koju montiram napred. Spust nazad je bio super, a bio bi i bolji da nam auti nisu smetali. Bilo je malo zeznuto prestizati ih jer ih se nekoliko naguralo, a onda nas je stigao i neki divljak sa nabrijanim autom koji je tamo očito došao voziti rally. Totalno je lud osjećaj pičiti po mraku, a ispred sebe vidiš crvene bljeskalice kako idu lijevo-desno :) U gradu smo se rastali, Svilko i Vanja otišli doma, a Tanja i ja na trg gdje se održavale priredbe povodom dana Moskve. Tamo smo sreli Josipu i "Slovenku", koje su se upravo polupijane vratile sa Sljemena. Ustopale su neke tipove :) Na njihov poziv da odemo na neku pivu sam se oglušio te se zaputio na mjesto gdje me čekala hladna inka i fina večera :) |
- 23:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.09.2004., subota
"trubljenje" po Medvednici && Red bull Dolac market place race
|
Eh. Danas sam prvi put zaradio "svirajući" :) Organiziran je skup kartografa koji su išli od Šestina na Medvedgrad, a zatim na Grafičar. Putem su nosili GPS-ove te pratili svoje kretanje, a na Medvedgradu su posjetili GPS točku koja služi (koliko sam ja skužio) za mjerenje kretanja tog dijela zemljine površine te može poslužiti za predviđanje potresa. Zanimljivo je to da u kulu na Medvedgradu gdje se nalazi ta GPS točka, ulaz je moguć samo uz posebnu dozvolu grada Zagreba. Taj dan smo upali u privilegiranu skupinu :) Kula je uređena kao muzej domovinskog rata, zasad su unutra fotke iz tog razdoblja, a može se vidjeti i pokoja ploča i sličan predmet iz hrvatske povijesti. Zadatak nas, male skupine didgeridoo svirača, je da im "sviramo" u šestinskoj crkvi, na Medvedgradu i Grafičaru. A kao plaću dobijemo klopu, cugu i majice :) U crkvi je svirao samo Dudo, najbolji od nas, jer su Svilko i Dante bili na kavi, Lina i Mario još nisu došli, a meni i Ofci bilo neugodno :) No na Medvedgradu smo se svi udružili pa je u svirci učestvovalo nekoliko didgeva, drvene udaraljke, zvečka i zvonce. To što smo tu i tamo fulali ritam, uopće nije bitno. Glavno da smo se zabavljali. Putem do Grafičara smo našli super akustično mjesto pa smo ispuštali alikvotne tonove iz didgeva što je poprilično glasno :) A onda smo se upustili u priču o tome što napraviti kad te medvjed napadne, kakvih sve otrovnih zmija ima i slično :) Lijepa tema za šetnju šumom :) Dante je imao i dvije drombulje pa nas je cijelim putem pratio smiješni zvuk dotičnog instrumenta. Na Grafičaru se nakrkasmo grahom, sirom i svim vrstama štrudi, a to smo zalili točenom karlovačkom :) Kad smo išli po klopu, Lina, Dante i Mario su ostali vani. Zatim su i Lina i Dante ušli u dom. Na Dudino ozbiljno pitanje: "Tko je ostao vani čuvati didgeridooe i ostale stvari", Lina je odgovorila: "Mario". Što ne zvuči čudno, ako ne znate da je Mario slijep :) Na to smo se svi odvalili smijati :) Nakon što smo napunili želuce, opet se opet bacismo u sviranje, a onda krenuli nazad. Lina i Mario su išli žičarom, a mi ostali pješice cijelo vrijeme se zajebavajući, ja trubeći u didge, a Dante svirajući drombulju. A u gradu me dočekala Red Bull Dolac market place utrka. Riječ je o gradskoj utrci brdskim biciklima gdje se po dva takmičara utrkuju po stazi po kojoj su postavljene razne prepreke, a vozi se na ispadanje. I tako do finala. Moram reći da sam oduševljen ovakvim događanjem i da mi je žao što nema više toga kod nas. Moglo se vidjeti svašta, od ludih skokova i jurnjave, do spektakularnih padova kao što su salto i slični :) A usput se besplatno dijelile jabuke, nektarine i breskve. Nagrade su bile vreće voća ili povrća u kojima su bile skrivene pare :) Pobjedili su dva Čeha. |
- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.09.2004., nedjelja
Bundek fukodrom ?
|
S obzirom da mi bolja polovica mora učiti za ispit, a ja odlučio dio dana posvetiti njoj, dogovorili smo se da ćemo otići u nekakvu šetnju. Ovaj put izbor pade na Bundek, jezero u Zagrebu, na kojem do sad još nismo bili. Zanimljivo je da sam 4 godine išao u srednu školu u Zg, i sad tu radim već 2 i pol godine, a još nisam bio tamo :) Baš me zanima koliko rođenih zagrepčana nije bilo na Bundeku. Odmah na početku smo se izgubili :) Nismo točno znali gdje počinje (niti se potrudili pogledati u kartu ili što već), a vidjeli smo neke stazice. Nakon što smo prošli kroz hrpu grmlja, trnja i kopriva, došli smo na nekakvo mjesto gdje ima tonu vrećica od kondoma. Pa reko, zar se tu netko ... ? Ono sve nešto blatno, zamazano, zaraslo. Pa ljudi moji, ima hrpu mjesta po Zagrebu gdje se TO može. Poslije smo odlučili pratiti samo šire i bolje utabanane puteve pa smo uspjeli doći do jezera. Zanimljivo to izgleda. Bilo je ljudi koji su pecali ribe, neki su šetali, odmarali na klupicama, a neki su i roštiljali. Putem smo vidjeli i nekoliko biciklista kako jure po okolici. Sviđa mi se što nije toliko krcato ljudima kao što su Jarun i jezera u Maksimiru. Kao pravi biolog, D uvijek sa sobom nosi nekoliko kutijica/bočica za uzorke, pa smo uzeli malo vode za mikroskopiranje. Pod mikroskopom iz uzorka vidjeh samo jedno biće koje je tako brzo pičilo da mi je bježalo iz vidokruga mikroskopa pa sam morao pomicati stakalce :) Ne znam točno o čemu se radilo. Sve u svemu, Bundek je zanimljivo mjesto ako ste u blizini, a želite malo pobjeći od gradskog sivila. Drveće, grmlje i jezero daju privid da ste daleko od grada. No nekako mi se čini da mi je prije mjesec dana na Triglavskim jezerima bilo lijepše :) :P |
- 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.09.2004., subota
Yogsi Urban Challenge i moje prvo biciklarenje na Sljeme
|
Kad mi netko spomene "pustolovnu utrku", odmah pomislim na biciklarenje po brdu i šumi, trčanje po kršu, abseil sa neke stjenčuge, prizor ekipe kako oko 3 ujutro gleda wondericom osvjetljenu kartu i pokušava ustanoviti gdje su dok ih iz grma zeko, pušeći smotuljak ukraden od mede, gleda i smije im se. Uglavnom dotični pojam asocira na divljinu. U naslovu navedena utrka je po disciplinama poprilično slična "pravoj" pustolovnoj utrci, no smještena je u urbanu sredinu, konkretnije Zagreb i okolicu. Umjesto abseila na prirodnoj stijeni, izvodi se s vatrogasnih ljestvi, pliva se u bazenu, trči se po gradu... Da bi utrka bila "urbanija", uključena je i vožnja tramvajem te gradskim autobusom. Zgodno je to što se dio utrke može pratiti u samom centru grada. Tako sam ja ove godine odlučio pogledati što se događa. Nažalost, u samom gradu uspio sam pogledati samo abseil. Na skokove u vodu na Šalati sam zakasnio :) Dojam koji sam dobio je da većina ekipe nema blage o abseilu, vjerojatno im je bio prvi put. Tako je barem izgledalo. Nakon što zakasnih na skokove u vodu, odlučio sam odbiciklariti na Sljeme. Pošto mi je to bilo prvi put, nisam htio nikoga zvati da ide samnom jer uopće ne znam kako stojim s kondicijom, a ne želim da se dogodi da odustanem ili da kočim ekipu. Odlučio sam ići cestom i gore i dolje. Najteži dio puta mi je bio od centra grada do podnožja Sljemena. Vjerovali ili ne. Lakše mi je kad imam konstantni uspon pa opičim neki tempo nego kad cesta ide gore-dolje :) Začudo, put do gore sam odlično podnio (s obzirom da nisam 3 godine ozbiljno biciklario). Od parkirališta podno Sljemena do vrha mi je trebalo oko 1h i 20 minuta, putem prestigoh dvije ekipe, no jedan tip me poprilično prešišao putem. A spust do dolje je nešto preludo :) Oko 13 minuta smrzavanja i plakanja (slabo obučen bez naočala) od vrha do parkirališta u Šestinama. Putem prestigoh dva auta kojima su zavoji očito veći problem. Onda dobih od Josipe SMS da će se neka ekipa biciklista okupiti u 7 na trgu pa ćemo kao ići dočekati takmičare s utrke. No kao što se moglo očekivati, čekalo ih se u nekom parkiću s hrpom pive. A taj parkić je poprilično udaljen od Jaruna gdje je cilj utrke :) |
- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.09.2004., četvrtak
Konacno bicikl :)
|
Imam ga ! Konacno :) Kupih MTB, Author Traction. S obzirom da sam ga kupio u dućanu blizu Bregane, a tamo došao busom, nije mi drugo preostalo nego se s novim ljubimcem provozati do Zagreba. Eh. Ludi osjećaj. Novi bicikl, prema starom kršu, ovo je kao River naspram Marlina :) Konačno sam odlučio malo redovitije pisati blog. Od sada će biti izvještaja i s bicikliranja te ću opisati pokoju biciklističku rutu. |
- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Raznorazne vikend aktivnosti. Paragliding, planinarenje, penjanje ... Statistika pristupa |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||